Постови

WHITE STAR

WHITE STAR Rolanda Klicka nije njegov prvi pokušaj da snimi euroamerikanu, ali je ovaj manje uspešan. WHITE STAR je snimljen u fazi kada je Dennis Hopper ozbiljno nabijen na bjelovar i na sve to igra erodiralog rokenrol impresarija koji pokušava u Berlinu da od klavijaturiste new wave benda napravi ozbiljnu pop zvezdu koja će proizaći iz punka. Terrance Robay igra mladog muzičara i ima tu harizmu mladog ukletog talenta. I zbilja, samo deset godina kasnije umro je od AIDSa. U glumu je ušao kao član kratkovekog new wave benda Vivabeat kojima je karijeru započeo Peter Gabriel jer je dao njihove snimke svojoj izdavačkoj kući. Hemija između Hoppera i Robaya nije snažna ali postoji, međutim generalno kad je Hopper u kadru to je mahom samoupravljanje. Robay je daleko od ikone u bilo kom smislu jer je tada otprilike njegova ozbiljna muzička karijera bila gotova i znalo se ko je on. U tom pogledu, sve što danas čitamo kao meta nivo u pogledu toga da je on muzičar i tad je svima bila jasna, i on...

LA DICHA EN MOVIMENTO

LA DICHA EN MOVIMENTO Maximiliana Gutierreza je priča o snimanju jednog od najznačajnijih albuma u istoriji argentinske popularne muzike, reč je o naslovnoj ploči grupe Los Twist. Međutim, izuzev okolnosti da se film dešava za vreme snimanja albuma, on govori o fikcionalnim likovima i pravi coming of age story o mladom momku koji ne zna šta bi sa životom ali kada upozna devojku koja se druži s grupom Los Twist odluči da je impresionira praveći se da je televizijski novinar koji bi mogao da pomogne i snimi reportažu o ovoj grupi. U pogledu spoja stvarnog događaja, LA DICHA EN MOVIMENTO je sličan Zemeckisovom remek-delu I WANNA HOLD YOUR HAND, s tim što se tamo The Beatles pojave na kratko i kao što pamtimo, vide im se samo noge. Ovde je kroz ceo film bend prisutan i njegovi članovi, kao istorijske ličnosti imaju interakciju sa glavnim junacima. Gutierrez operiše sa premisom koja je vrlo lapidarna i mudro formatira film na nekih 70ak minuta trajanja, i u tom toku uspeva da bude dinamičan...

ERUPCJA

Pete Ohs je snimio film ERUPCJA na nivou slovenačkog debitanta od pre dvadesetak godina, ali imao je Charli XCX u glavnoj ulozi usled čega je ovo nekako postao "svetski film". Slovenački film tog tipa koji mi je pao na pamet bio je DVOJINA Nejca Gazvode iz 2013. godine, koji nije postigao ništa jer nije imao Charli XCX u glavnoj ulozi već neku Dankinju koju sam znao kao blink'n'miss epizodistkinju iz scandi noir serija. Zato danas ni ne znamo za ovaj film niti je tada za njega mnogo ljudi znalo. ERUPCJA je s druge strane na bazi Charli XCX uspeo da se nametne kao jedan od uspešnijih derivata Linklaerove BEFORE franšize i u tom pogledu Ohs treba da joj bude zahvalan jer je zaista ispala laf što je uzela da se bakće jednim ovako jalovim ali pre svega passe projektom. U tom smislu, ERUPCJA zapravo ni ne mora da se gleda, bolja je čak i kad se zamišlja kao loš film sa uspelim produkcionim konceptom izvedenim kroz kast.

MOTHER MARY

David Lowery je jedan od onih reditelja kojima dobra volja definitivno nadmašuje talenat ali je nesumnjivo da je on ipak jedna zanimljiva pojava na ničijoj zemlji između američkog indieja i mainstreama. MOTHER MARY je Loweryjev film koji je uspeo da me zainteresuje na jedan veoma snažan način, ali neću biti licemer, DNK ovog filma je meni prilično blizak i bavi se temom koja me veoma zanima i kao gledaoca i kao autora. Otud, mogu da zamislim da ljudi sve ovo dožive mnogo ravnodušnije, hladnokrvije ili verujući da ova tema naprosto ne zaslužuje pažnju. Ovo je priča o pop divi koja posle doslovnog sloma na svom nastupu dolazi kod svoje modne dizajnerke da joj spremi haljinu za povratnički nastup. Međutim, haljina ne treba da bude samo odeća koju će nositi kad bude ponovo pevala, treba da donese katarzu, da bude ritualna odeća koja će biti puna simbolike i za publiku i za samo zvezdu. Ubrzo se ispostavlja da će zapravo sam proces kreiranja haljine biti neka vrsta egzorcizma. Kada je film ...

ELLROY VS LA

James Ellroy je odavno prepoznat od autora dokumentarnih filmova kao potentan sagovornik koji može da bude okosnica celog filma, jer ako nije, verovatno je da će zaseniti sve ostale koji se tu pojave. U tom pogledu, ELLROY VS LA je pre svega značajan kao svež razgovor sa Ellroyem, snimljen 2024. godine. U njemu on pokriva sve ključne tačke svoje životne priče, traumu zbog majčine smrti koju povezuje sa slučajem Black Dahlie, delinkventsko odrastanje, fascinaciju Los Anđelesom iz prošlosti koga više nema i kog novi LA ni približno ne može da zameni. On to sve govori svojim hipnotičkim melodičnom govorom, koji nam je poznat od ranije i nije se izgubio. Sam sadržaj priče je hardkor fanovima najvećim delom ali ne i u celosti poznat. Kao i sam glas. Ono što reditelj Francesco Zippel donosi kao inovaciju jeste da i on prepoznaje tu melodiju Ellroyevog glasa. U vizuelnom pogledu, ovo je talking head documentary oslonjen na verbalnost koju Zinpel pokriva zanimljivom arhivom koja ima u sebi nek...

CLIMB UP THE WALL

CLIMB UP THE WALL je jedna od onih obaveznih figura koje su prošli mnogi britanski reditelji šezdesetih a to su varijete filmovi sa nastupima pevačkih ili rokenrol zvezda, da različitim nivoima dramske kohezije. Naravno, Lester je snimio remek-delo, ali većina je zapravo snimila samo fusnote u svojim opusima. CLIMB UP THE WALL je ništa više nego jedna bioskopska produžena epizoda šou programa Jacka Jacksona koji je išao na BBCu u režiji Michaela Winnera. Nema tu nikakve priče, to su poređani skečevi, neki snimljeni, neki bazirani na montažnoj manipulaciji postojećim materijalom, sve u svemu jedan ozbiljan štap i kanap i u najboljem slučaju televizijski ugođaj. Kod Winnera ima tempa, ima intenziteta ali koncept je baš na nivou emisije, i bez nekih zvezda koje su ostale relevantne na duže staze ovo ostaju curio za teške arheologe, kako Winnerovog opusa tako i britanske pop muzike tog vremena.

LURKER

Alex Russell je alumnus nekih od najboljih (DAVE) i najhajpovanijih serija (BEAR) kao i nekih koje su dosta slavljene (BEEF) tako da njegov rediteljski debi dolazi sa ozbiljnom reputacijom televizijskog igrača iz ozbiljne rotacije. LURKER je njegova prva dramska režija bilo koje vrste i solo scenario. Reč je o izuzetno zanimljivom trileru o opsesivnim odnosima između slavnih ličnosti i ljudi koji ih okružuju, sa tom razlikom što u odnosu na tipične trilere tog tipa, Russell sagledava dvosmernost tih odnosa i složenost načina na koji se grade. Glavni junak ovog filma je momak koji radi kao prodavac u hipsterskom butiku i igrom slučaja ulazi u ekipu mladog perspektivnog muzičara koji je na putu da stekne slavu recimo weekndovskih razmera i profila. Međutim, posle inicijalnog brzog uspona u hijerarhiji pevačeve družine, on postaje nezadovoljan kada biva potoršen i odbačen i sprema plan kako da se vrati. LURKER je sve vreme postavljen kao triler iako se u njemu dese zapravo možda dve tipič...